Anastasija Bucko
[[DW ]
„Zajedno“ je naizgled jednostavna riječ, ali teško ju je oživjeti. Pogotovo kada je u pitanju muzički competition. I upravo s tim izazovom suočava se bonski Betovenfest – s obimnim programom koji ima za cilj da omogući učešće za sve – sa preko 80 koncerata i drugih oblika zajedništva.
Competition počinje ovog četvrtka 5. septembra promišljenim prologom u katedralnoj crkvi u Bonu, a završava se 3. oktobra velikim „Festivalom demokratije“ u kvartu nekadašnje vlade u bivšem glavnom gradu Njemačke. Takoreći u kolijevci druge njemačke demokratije.
Betovenfest kao mjesto susreta
„Potrebna su nam mjesta za razmjenu i susrete. Mjesta za izolaciju imamo dovoljno“, kaže Stiven Volter, direktor tog tradicionalnog festivala koji se održava u rodnom gradu Ludviga van Betovena. „Muzika nije umjetnička svrha sama po sebi: ona povezuje ljude na veoma arhaičan način.“
Šta to znači, Valter i njegov tim pokazaće na koncertu kojim se otvara competition. Naime, udružuju se dva ansambla koja teško da mogu biti različitija: virtuozna Kamerna filharmonija Potsdam pod dirigentskom palicom Elim Čan i hamburški ansambl MEUTE, koji se sastoji od jedanaest bubnjara i duvača. Muzičari MEUTE sebe opisuju kao „Techno Marching Band” i predstavljaju „hipnotički pokretan tehno sa ekspresivnom duvačkom muzikom“. Oba ansambla – potsdamski virtuozi i hamburški mood makeri – naizmjenično sviraju u Bonskoj operi i na pijaci.
Solista večeri je gruzijska klavirska zvijezda, Đorđi Gigašvili sa varijacijama na Betovenovu „Eroiku“. „Sloboda je najvažniji razlog zašto volim klavir“, rekao je za DW 24-godišnjak, koji je poznat i kao pop pjevač u svojoj zemlji. „Na kraju krajeva, ono što danas zovemo ’klasičnim’ bio je ’pop’ prije 200 godina. Dakle, kada svirate Betovena danas, tu uvijek mora da bude i nešto moderno.“
Uz ostale mlade umjetnike, Gigašvili je jedan od stipendista ovogodišnjeg Betovenfesta i može se videti na nekoliko koncerata. Njegov repertoar se kreće od Alfreda Šnitkea (rusko-njemačkog kompozitora, prim. red), accomplish narodnih pjesama iz njegovog zavičaja.
Betovenova Deveta i Misa Solemnis – djela za sva čula
Za Betovena je 1824. bila velika godina. Te godine su svijetlo dana ugledala njegova dva velika kasna djela: Deveta simfonija premijerno je izvedena u Beču, a Misa Solemnis u Sankt Peterburgu.
Prema riječima organizatora festivala, Betovenfest slavi ta djela „ne samo kao tradicionalna obrazovna dobra“, već ih koristi i kao „prilike za novu kreativnost“. Tako se Misa Solemnis pojavljuje u obličju duše. Projekat je razvio kolektiv „Pesma za tebe“. Emotivne Betovenove melodije susreću se s gospel-harmonijama.
Kampus: Tan Dun i mladi muzičari iz čitavog svijeta
Za Ludviga van Betovena, muzika je uvijek bila sila koja okuplja ljude. Ta ideja, istaknuta i koncentrisana u poruci Devete simfonije sa Šilerovim (Fridrih Šiler, njemački pesnik iz XVIII vijeka, prim.red.) stihom „Svi će ljudi braća biti“, bila je lajtmotiv projekta kampusa Betovenfesta i Dojče velea. Savezni omladinski orkestar i Svjetski omladinski hor izvešće Devetu na sceni prvog vikenda festivala – sa Oskarom (za film „Pritajeni tigar, skriveni zmaj“ iz 2000. god) nagrađenim kompozitorom i dirigentom Tan Dunom na podijumu.
Maestro koji živi u Šangaju i Njujorku komponovao je svoje najnovije djelo „Choral Concerto: 9“ po narudžbi međunarodnih klijenata, uključujući DW i Betovenfest. Za komad – poput Betovenovog – za orkestar i hor, kompozitor je stvorio svojevrsni libreto od djela poznatih kineskih pjesnika prošlosti.
Tri stava djela naslovljena su „Devet“, „Vino“ i „Vrijeme“. „Te tri riječi na kineskom su ’Jiu’, ’Jiu’ i ’Jiu’. I sve tri se izgovaraju isto“, objašnjava kompozitor. „Ali, to su tri različite riječi povezane na zanimljive načine. Moj komad nastoji da kombinuje zvukove prirode, duha i vremena kako bi stvorio vječni mir.“ Za njega je, kaže za DW, ta muzika njegova „oda miru“.
*ovaj članak je najpre objavljen na nemačkom jeziku
Leave a Reply